U petak, 24.07.2009. godine, u poslijepodnevnim satima 13-est članova planinarskog društva "Team work - Timski rad" Maoča krenulo je u Konjic na rafting i kampovanje na Boračkom jezeru. Na put smo krenuli autima i do Boračkog jezera nam je trebalo oko šest sati, stim da smo odmarali pola sata poslije Karaule i da nam put od Konjica do Boračkog jezera nije bio poznat. Na Boračko jezero smo stigli oko 22 sata i 30 minuta. Smjestili smo se na jednoj livadi, praktično neznajući gdje smo tačno i koliko je jezero od nas udaljeno.

    Tu smo večerali, rasklopili šatore i negdje iza pola noći legli da spavamo kako bi ujutro bili spremni za novu avanturu. Oko 7 sati svi su već bili na nogama i ispijala se jutarnja kafa.Tek tada smo vidjeli da je jezero udaljeno od nas svega stotinjak metara te da smo sa svih strana okruženi brdima. Jutro je bilo prilično mirno za razliku od prethodne noći jer su ostali kamperi do kasno u noć svirali i pjevali.

 

 

    U jutarnoj kafi i prelijepoj prirodi koja nas je okruživala uživali smo do 8 sati kada smo spakovali svoje stvari i spustili se u Konjic. U 9 sati smo trebali biti u rafting klubu "LIMIT X" sa kojima smo dogovorili spuštanje niz Neretvu. Preostalo vrijeme smo iskoristili za razgledavanje grada. Do pola 10 smo uzeli opremu i krenuli kombijem u Glavatićevo iznad Boračkog jezera odakle smo počeli sa  spuštanjem niz Neretvu. Priroda koja nas je okruživala bila je fascinatna i pravi melem za oči naviknute na TV i računar. Prolazili smo kroz netaknute dijelove prirode, kroz kanjone visoke preko 100 metara, plovili vodom koja je nezagađena i pitka. Jednostavno nismo bili ni svjesni kakve prirodne ljepote ima naša zemlja. Nakon jednog sata spuštanja napravili smo pauzu za doručak i kupanje.

 

 

 

    Neretva je veoma hladna tako da samo oni hrabri mogu biti u njoj više od nekoliko minuta. Inače cijelo vrijeme spuštanja skakali smo u vodu i kupali se u mirnim dijelovima ove prelijepe rijeke. Rafting na Neretvi je nešto što je veoma teško pretočiti u pisanu riječ i svi koji su osjetili adrenalin spuštajući se ovom rijekom zasigurno su osjetili želju da takvo nešto uskoro ponove. U 16 sati smo bili u Konjicu gdje nas je u kući domaćina dočekala domaća pastrmka spremljenja ispod saća. Iscrpljeni Neretvom brzo smo završili sa ručkom, pozdravili se sa domaćinom, kupili namirnice za slijedeći dan i krenuli tražiti mjesto za kampovanje na Boračkom jezeru. Ovaj put smo se smjestili sa druge strane jezera, gdje je bila ljepša plaža. Smjestili smo se na samoj plaži, postavili šatore i odmarali se od Neretve koja nas je dobro iscrpila.

 

 

 

    Naredno jutro, odmah po izlasku sunca, počeli su pristizati kamperi kako bi zauzeli što bolje mjesto. Buka i muzika nas je rano izvukla iz šatora na jutarnje sunce koje je obećavalo da će dan biti veoma topao. Inače, Boračko jezero je dosta toplo za kupati tako da smo viđali ljude da se u njemu kupaju u šest sati ujutro. Imajući u vidu činjenicu da u večernjim satima moramo krenuti kući, te da u skorije vrijeme neće nešto ovako moći doživjeti jedan dio našeg društva je maksimalno iskoristio dan za kupanje i sunčanje dok su se ostali stidljivo krili od sunca u hladovini drveća. Kući smo krenuli malo prije 19 sati i ne praveći pauze u Maoči smo bili oko pola jedan iza pola noći.

 

    Sve oni koji žele da osjete pravu avanturu a da pri tome uživaju u prirodnim ljepotama naše zemlje Neretva je pravo mjesto za njih.

 

    Više informacija o raftingu na www.limitx-raft.com